BLOG 01/07/2020
The Jan Diaries — Song je gotov!
Jan Kinčl poznaje dvojicu producenata, Petra i Iliju, koji pjesmu završe u jedan do tri dana i u presudu nikad ne sumnjaju. Svima ostalima, uključujući njega, trebaju trikovi — i ovaj ih zapis skuplja. Neprijatelj nije nedostatak ideja nego pomicanje vlastite percepcije: što se na jednoj pjesmi radi dulje i što je se dulje sluša bez prekida, to objektivnost dalje klizi.
O čemu je tekst
Šteta dolazi s dvije strane. Glazbeno, nakon nekoliko dana neprekidnog slušanja prvi emotivni doživljaj više ne postoji i javlja se sumnja — pjesma može biti odlična, ali mozak je zasićen i treba mu vremenski odmak da bi ponovno čuo prvo slušanje. Tehnički, uho se prilagodi i umori, mozak se počne braniti od dolaznog signala, a frekvencijska slika iskrivi se taman toliko da poštena procjena balansa miksa postane nemoguća.
Protiv toga slijedi pet metoda. Prva je brzina: osnovni elementi gotovi u dan ili dva, grubi arangruba aranžman#382;man preko grubog miksa, da se ne stigne oženiti idejom i da se pjesmu još može čuti kao vanjski slušatelj. Druga je klub. Barem trećina onoga što Kinčl pušta vlastiti je materijal u nedovršenom obliku; katkad je to jedan četverotaktni loop razvučen na šest ili sedam minuta samo da se provjeri drži li groove, pa aranžiran u hodu alatima na DJ mikseru. Glasno, rame uz rame s pločama artista koje voli, prednosti i mane odmah se polariziraju — pjesma u koju je bio siguran ispadne krivog osjećaja, a skica napravljena u sat vremena ispadne ona prava. Treća je serijska proizvodnja: dvije-tri nove stvari sredinom tjedna, sve testirane sljedeći vikend, dojmovi zapisani, ciklus ponovljen dva mjeseca, pa svi ispravci odrađeni u dan ili dva. Četvrta je test promatrača. Peta je naizgled naopaka — komentar da je aranžman pomalo dosadan obično je dobra vijest, jer klupska pjesma na glasnom sistemu treba pustiti ljude u hipnotičko ponavljanje umjesto da se preslaguje svakih trideset sekundi, a sitne varijacije na velikom sistemu postaju vrlo žive.
Ono što je ostalo
Test promatrača najoštriji je dio teksta: „Kad nekome puštam novu stvar u studiju i krenem ju objašnjavati, to mi je jasan signal da song sam po sebi nije dovoljno dobar“. Završna priča to potvrđuje. Demo star četiri godine prošao je kroz nekoliko permutacija u nastupima s Regisom, početkom godine proglašen je gotovim i predan prijatelju za kompilaciju na poznatoj britanskoj etiketi. Master je stigao šest mjeseci kasnije i nikome se nije svidio. Izdanje se pomaknulo u proljeće 2021., ekipa je ušla u studio u take no prisoners modu, a peta je verzija sagrađena gotovo od nule.
Pročitaj cijeli tekst
Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Pet minuta čitanja.
