The Jan Diaries — Produkcijski procesi: miks

Red Bull Hrvatska · The Jan Diaries · 27. listopada 2021.

Drugi nastavak studijske serije nastavlja se ondje gdje je kolumna o snimanju stala, a ovaj put Jan Kinčl riječ prepušta drugome. Igor Fabris — glazbenik, producent i inženjer, danas na čelu Fabris Audija u Berlinu nakon godina u zagrebačkom AVID-u, s više od trideset godina iskustva — donosi definicije, radni tijek i najbolju rečenicu teksta. Temu je predložila čitateljica Martina, a s deset minuta čitanja riječ je o najduljem zapisu serije.

O čemu je tekst

Miks je, po Fabrisovoj definiciji, spajanje mnoštva odvojenih kanala — pojedinačnih instrumenata — u gotovu pjesmu, najčešće isporučenu kao jedna stereo datoteka. Načelo je koherencija: sve što je snimljeno mora postati jedna stvar koja zvuči dobro. Njegova objašnjavalačka metafora je kuća. Kompozicija je nacrt, snimanje su temelji i nosivi zidovi, miks je stolarija, pregradni zidovi, stubište, struja i vodovod zbog kojih zgrada uopće funkcionira, a mastering je boja, kvake, slavine i namještaj koji je čine useljivom. Iz toga izlazi argument oko kojeg je kolumna zapravo građena. Dvadesetak godina vlada pretpostavka da će mastering inženjer magično popraviti loš miks, a Fabris je odbacuje bez ustezanja: „Ako su zidovi loše napravljeni, koja točno boja na zidovima može spriječiti nastanak štete?“ Dobrom miksu treba tek gurance sa sto na sto pet posto, loš se ne da spasiti.

Praktična jezgra je sedam koraka, izloženih bez mistifikacije. Priprema i slušanje svakog kanala uz logično posloženu sesiju; gain staging, odnosno osnovni odnosi glasnoća prije bilo kakve obrade; EQ, rezanje frekvencija koje štete karakteru instrumenta i isticanje onih koje ga čine čitljivim, uvijek u kontekstu, nikad izolirano; kompresija za kontrolu dinamičkog raspona i modulatori za dodatno oblikovanje tona i teksture; efekti — reverb, delay, echo, chorus, phaser, flanger — kojima se gradi trodimenzionalni prostor i u njemu smješta svaki zvuk; automatizacija glasnoće, koja dobro izvedena pjesmu natjera da diše; i završna provjera prije masteringa. Fabris dodaje da idealan slučaj u praksi ne postoji jer većina autora nema jasnu sliku vlastitog djela, i navodi cehovsku izreku da miks nikad nije završen, nego napušten.

Ono što je ostalo

Tekst iznad popisa procedura diže dio o uvjetima i ljudima. Oprema je manje važna od razvijenog sluha, monitoringa kojem se može vjerovati i akustički tretirane prostorije — netretirana daje lažnu sliku zvuka i iz nje slijedi svaki kasniji nesporazum. Ljudski dio su strpljenje, znanje i upornost, što Fabris prevodi u tihe psovke i udaranje glavom u stol. Jednako je izravan i oko šireg konteksta: usporedba današnjih budžeta sa sedamdesetima, kad su na albumu radili čitavi ansambli glazbenika, inženjera i producenata, pokazuje koliko je ulaganje palo, a pad ulaganja hrani spiralu pada kvalitete. Na pitanje zašto to i dalje radi, odgovor je razoružavajući — jer voli kad ga se tapše po ramenu.