Prvi od dva nastavka o softveru za kojim Jan Kinčl zaista posegže ne počinje popisom za kupnju nego stavom: analogni uređaji daju karakter i boju, plugini daju fleksibilnost, a upotrebljiv studio vrti oboje istovremeno. Njegov dijapazon, kako sam kaže, seže od stare analogne string klavijature iz 1975. do modernog plugina čije funkcije nadilaze mogućnosti analogne domene. Drugi dio, objavljen nekoliko tjedana kasnije, donosi preostalih pet.
Na početku je DMGAudio EQuilibrium, uz obrazloženje da je EQ alfa i omega oblikovanja zvuka. Argument je dijelom rodoslovlje — ekipa DMGAudija došla je iz Focusritea, Novationa, Sonalksisa i Brainworxa, pa njihovi alati djeluju kao rješenja s terena, a ne iz uprave — a dijelom raspon: Kinčl ga naziva jednim od najfleksibilnijih EQ-ova na koje je naišao, jednako upotrebljivim za čišćenje niskih frekvencija pojedinačnog kanala i za kompleksne M/S mastering zahvate. Slijedi RX950 Classic AD/DA Converter, koji lovi hrskavi dvanaestobitni karakter Akaijevih S950 i MPC60. Pošten je oko granica: originalni zvuk proizlazio je iz cijelog niza tehničkih okolnosti, a ne samo iz konvertera, pa emulacija ne može biti doslovna. Svejedno ga koristi stalno. Treći je Waves NLS Non-Linear Summer, namjerno krivo upotrijebljen — riječ je o summing pluginu, ali drive u postavci Mike radi kao saturator toliko dobro da je završio po cijelom albumu i danas mu je prvi test za svaki instrument koji treba oživjeti.
TAL-U-NO-LX modelira Roland Juno-106 iz 1984., dokazanog radnog konja koji se nađe u svakom profesionalnom studiju jer jednako dobro rješava bas-linije, leadove, stringove i padove — i koji u hardverskom obliku traži stalno servisiranje. Emulacija je, zajedno s chorusom, toliko blizu originalu da je Kinčl preporučuje bez ograde. Krug zatvara Waves J37 Tape; u rotaciji drži nekih petnaest Wavesovih pluginova, većinom iz serije Abbey Road, modelirane po opremi legendarnog londonskog studija.
Najoštrija misao teksta krije se baš u odlomku o J37. Kinčl bi materijal radije provukao kroz svoj Revox A77 i Fabris B77, stroj kroz koji je prošla većina njegove gotove glazbe tijekom 2019. i 2020. Ono čime plugin zaslužuje mjesto su wow i flutter — sitne unutarnje nestabilnosti zbog kojih stari uređaji imaju šarm, posuđene da olabave digitalni zvuk koji je prečist i preprecizan. Primjer je precizan: u jednoj string noti na starom Rolandu RS-101 ima toliko života da mu preostaje samo smisliti nešto zanimljivo za odsvirati, dok isti akord iz plugina najčešće treba naknadno animirati, J37-om ili Abbey Road Vinylom.
Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Četiri minute čitanja.
The Jan Diaries | Esencijalni plugini (prvi dio) → redbull.com