Ima li AI-ja u ovom zvuku? Što traži HUZIP, a što zakon

HUZIP je 4. rujna obavijestio svoje članove da pri prijavi snimke od sada moraju označiti je li neki dio nastao uz pomoć umjetne inteligencije, i kao razlog naveo europski AI Act. To dvoje nije ista stvar, a razlika je važna ako ste vi taj koji naručuje zvuk. Evo što u Uredbi doista piše, što u njoj ne piše, i koja jedna stranica od sada ide uz svaku našu isporuku.

Obavijest je objavljena 4. rujna 2026. HUZIP — udruga koja u Hrvatskoj naplaćuje naknade za izvođače — dodao je u obrazac prijave obavezno polje. Kad izvođač prijavljuje snimljenu izvedbu, sada mora navesti način sudjelovanja, a jedna od ponuđenih opcija je „AI generirano“. Ako je bilo koja uloga ili bilo koji instrument generiran, to treba označiti. Sankcije koje se spominju su HUZIP-ove vlastite: blokada isplate za spornu snimku, postupak protiv prijavitelja i zahtjev za povrat već isplaćenog.

Obavijest se poziva na članak 50. Uredbe (EU) 2024/1689, dakle na AI Act, i kaže da su njezine odredbe 2. kolovoza 2026. stupile u punu primjenu.

Ako vodite produkciju u agenciji, prvo vam je pitanje vjerojatno pada li ovo na vas. Kratak odgovor: HUZIP-ov zahtjev ne pada, a AI Act možda pada, ali puno uže nego što obavijest sugerira.

Što članak 50. zapravo kaže

Postavlja dvije obveze, za dvije različite skupine.

Prva je na pružateljima — onima koji rade alat. „Providers of AI systems, including general-purpose AI systems, generating synthetic audio, image, video or text content, shall ensure that the outputs of the AI system are marked in a machine-readable format and detectable as artificially generated or manipulated.“ To je vodeni žig, i to je posao proizvođača alata. Ne vaš, ne naš.

Druga je na deployerima — onima koji takav sustav koriste u profesionalnom svojstvu. „Deployers of an AI system that generates or manipulates image, audio or video content constituting a deep fake, shall disclose that the content has been artificially generated or manipulated.“

Tu rečenicu vrijedi pročitati dvaput, zbog onoga što u njoj ne piše. Ne piše „bilo kakav sadržaj napravljen uz AI“. Piše deep fake, a Uredba ga definira kao sadržaj koji nalikuje postojećim osobama, predmetima, mjestima, subjektima ili događajima i koji bi se nekome mogao učiniti autentičnim.

Postoji i blaže pravilo za kreativni rad. Kad je sintetički sadržaj dio „an evidently artistic, creative, satirical, fictional or analogous work or programme“, objava se mora učiniti samo „in an appropriate manner that does not hamper the display or enjoyment of the work“. Smjernice Komisije od 20. srpnja 2026. riječ evidently čitaju strogo i zauzimaju stav da sadržaj koji je isključivo informativan ili komercijalan u to ne ulazi. Reklama nije automatski umjetničko djelo.

I nigdje u članku 50. nema obveze za izvođača ni za proizvođača fonograma da išta prijavi. Članak se obraća pružateljima i deployerima. To je cijeli popis.

Zašto onda HUZIP pita?

Zato što ima drugi problem, i to legitiman. HUZIP-ov je posao odlučiti tko za što dobiva novac. Iza sintetičke izvedbe ne stoji izvođač, a novac namijenjen izvođačima ne bi trebao otići na dionicu koju nitko nije odsvirao. Njihov zahtjev počiva na vlastitim pravilima raspodjele i na Zakonu o autorskom pravu, gdje je izvođač definiran kao osoba. Zahtjev je stvaran i obvezuje njihove članove.

Samo nije članak 50., a tri detalja u obavijesti vrijedi držati razdvojenima. Uredba ne obvezuje sve autore, izvođače i proizvođače fonograma da išta označe. Strojno čitljivo označavanje obveza je proizvođača alata, ne prijavitelja. I „puna primjena“ od 2. kolovoza nije sasvim točna — dijelovi Akta primjenjuju se kasnije.

Ništa od toga ne znači da HUZIP nema pravo pitati. Znači da je mail neprecizan oko toga zašto.

Što to znači za zvuk u spotu

U komercijalnom radu javljaju se tri slučaja i nisu istovrijedni.

Kloniran glas stvarne osobe je jasan. To nalikuje postojećoj osobi i moglo bi se uzeti kao autentično, dakle jest deep fake u smislu u kojem Uredba taj pojam koristi. Pristanak osobe čiji je glas zaseban je i stariji problem.

Generički sintetički glas koji ne imitira nikoga određenog je siva zona. Smjernice govore o realističnim personama generiranima umjetnom inteligencijom, a pošten je odgovor da danas o tome nema sudske prakse. U svojim izjavama realističan sintetički glas tretiramo kao da ulazi u opseg i to napišemo, jer previše prijavljeno nikad nikoga nije koštalo.

Potpuno generirana glazbena podloga koja ne nalikuje nijednom konkretnom izvođaču vjerojatno uopće nije deep fake. Ako namjerno imitira prepoznatljivog izvođača, pitanje se ponovno otvara.

Nema roka, i nećemo ga izmišljati

Na dan pisanja, prema javnim trackerima provedbe i prema stranicama ministarstva, Hrvatska nije odredila tijelo za nadzor tržišta koje Akt traži, niti je u Narodnim novinama objavljen provedbeni zakon. Kazne iz članka 99. na papiru su stvarne — do 15 milijuna eura ili 3% svjetskog godišnjeg prometa, s nižim iznosima za manje tvrtke — ali u ovom trenutku ih ovdje nema tko izreći.

Dakle nije hitno, i tko vam tvrdi suprotno, nešto prodaje.

Ono što se stvarno isplati napraviti

Istina je dosadnija i korisnija. Na pitanje „što je u ovom zvuku?“ treba pet minuta na dan isporuke, a godinu dana kasnije gotovo je neodgovorivo.

Tko je pjevao. Kojeg dana i u kojoj sobi. Je li gitara odsvirana ili generirana. Je li nekome kloniran glas. Je li datoteka koja je stigla od sound designera nosila ikakve metapodatke o porijeklu i jesu li preživjeli izvoz. Ništa od toga ne živi u WAV datoteci, i ništa od toga nije nikome u glavi osamnaest mjeseci kasnije, kad pita izvođač, klijent ili pravnik.

To je cijeli razlog da se zapiše. Ne kazna. Rekonstrukcija.

Što od sada ide uz svaku isporuku

Jedna A4 stranica uz svaki komercijalni posao. Na njoj su projekt i datoteke, tko je izveo i kojeg dana, je li korišten generativni sustav i za što, koji su alati obrade korišteni, je li nekoj stvarnoj osobi kloniran glas i tko je odlučio da se alat koristi. Potpisuje je studio.

Bilježi činjenice, ne zaključke. Ne piše tko je u vašem lancu deployer, jer to ovisi o tome tko je odlučio koristiti alat, a to je stvar između vas i vašeg klijenta. Mi zapisujemo ono što znamo: da je odluka došla s briefom, ili da je bila naša.

Na njoj su navedeni i naši alati obrade — iZotope RX, oeksound soothe i bloom, razdvajanje stemova — jer „AI-ja nije bilo“ ne bi bilo pažljivo rečeno, a „korišten je AI“ bi zavaravalo. Ti alati popravljaju, razdvajaju i balansiraju ono što je izvedeno. Ne generiraju ništa, a obveza označavanja iz Uredbe cilja upravo na sustave koji generiraju.

Za većinu onoga što izađe iz ove sobe redak koji je bitan glasi: generativni AI nije korišten, i evo tko je svirao.

Ne košta ništa i dio je isporuke. Za poslove koje smo isporučili ranije možemo je rekonstruirati iz session dokumentacije, jer smo je ionako vodili.

Što ovo nije

Ovo nije pravni savjet, a izjava nije pravni dokument. Nijedno vam ne govori koje obveze imate. Ako vam to treba odgovoriti za konkretnu kampanju, to je pitanje za vašeg pravnika, a korisna stvar koju mu možete dati je zapis o tome što je stvarno bilo u zvuku.

Izvori, ako ih radije čitate sami nego da nam vjerujete na riječ: Uredba (EU) 2024/1689 (relevantan je članak 50.), Smjernice Komisije o obvezama transparentnosti od 20. srpnja 2026., Kodeks prakse o transparentnosti AI-generiranog sadržaja i sama HUZIP-ova obavijest.

Ako želite prazan obrazac ili ispunjen primjer, javite se pa šaljemo oboje. A ako imate AI skicu koja treba postati prava snimka, a ne deklaracija, o tome smo pisali prošli mjesec.