Zapis The Jan Diariesa iz veljače 2019., pisan iz Kreuzberga, hvata se teme oko koje je Jan Kinčl dugo kružio: warm-up seta, koji naziva najtežom i najmanje primijećenom disciplinom DJinga. Zapaža da se s njom muče i mlađe i starije kolege, a da o njoj sutradan gotovo nitko ne govori.
Dobru večer, priznaje kolumna, radi mnogo toga — zvuk, rasvjeta, interijer, cijene pića, ponašanje osoblja. Ali faktor koji odlučuje dokle večer može otići jedini je o kojem se poslije ne priča. Kinčl tvrdi da je warm-up najbitniji termin noći jer ili ostavlja otvorenima sve scenarije ili večer zaključava u nešto linearno i predvidivo. Uspoređuje ga s višeslijednim ručkom u kojem predjelo služi tome da pripremi, a ne da zasiti. Zanat je učio na najizravniji mogući način: godinama back-to-back setova s Matijom Duićem na CYCLE-u, mjesečnoj zagrebačkoj večeri, počinjući u jedanaest u praznom klubu i gradeći atmosferu ni iz čega. Te su večeri pokazale da suzdržanost i osjećaj za trenutak mjerljivo povećavaju izglede da party dosegne svoj maksimum.
Praktični dio priče je o percepciji. Gledaj kako se klub puni, tko ulazi, kako se drži; oni koji dođu rano idu na šank, razgovaraju i polako upijaju ugođaj. Uloga warm-up DJ-a nije da bude nečiji najdraži DJ ni da uopće bude primijećen, nego da napravi ugodan prostor i podiže intenzitet u koracima dovoljno malima da ljudi počnu plesati a da to nisu svjesno odlučili. Publiku koja je vođena od A do B do C dopustit će mnogo više nego onu koju se odmah napadne s C — načelo koje, primjećuje, vrijedi i izvan kluba. Prije petnaest godina u Berlinu gledao je kako to rade njemački DJ-i: ne uživa uvijek u cijeloj noći sporog, razvučenog sviranja, ali dobri su toliko vješti da deset sati prođe neprimjetno.
Najoštriji je dio o bontonu. Warm-up izravno određuje što gost može napraviti; iskusni DJ-i dolaze petnaest minuta ranije upravo zato da pročitaju publiku i vide koliko im je manevarskog prostora ostavljeno. Kinčl priznaje mladenačku pogrešku da se gosta pokuša impresionirati najluđim mogućim warm-upom, uz napomenu da je problem veći kad s Regisom svira live, gdje je paleta uža nego u čistom DJingu. Ima načina da neutralizira amaterski sat koji mu je netko ostavio, ali se pita je li petnaest minuta istraživanja o ostalim izvođačima večeri zaista prevelik trošak. „Odgovorno tvrdim da je warm-up termin najbitniji dio večeri“, piše. DJ-i koji sviraju isključivo peak time postaju jednodimenzionalni; oni koji uče warm-up mogu odsvirati bilo koji termin. Njegov primjer je Volcov iz Verone.
Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Šest minuta čitanja.