The Jan Diaries — Deset ploča bez kojih ne izlazim iz kuće

Red Bull Hrvatska · The Jan Diaries · 5. veljače 2019.

Veljački zapis The Jan Diariesa popis je sadržaja jedne DJ torbe. Jan Kinčl kreće od rutine koja traje desetak minuta: netom prije izlaska iz kuće prođe po torbi, izbaci ploče za koje tog dana nije raspoložen i doda one koje mu se motaju po glavi, svejedno jesu li nove ili stare. Deset ih ipak vadi nevoljko, i ova je kolumna taj popis.

O čemu je tekst

Prva polovica naslonjena je na broken beat, house i jazz. Dego iz 4heroa, pod imenom Dego & The 2000Black Family i uz Kaidija Tathama, otvara popis naslovnom pjesmom s izdanja Find A Way (Neroli, 2013.), za Kinčla trenutkom u kojem dugogodišnji dvojac konačno zvuči kao nitko drugi. Derricka L. Cartera zastupa Warrior s dvostrukog Poverty De Luxe (Icon Recordings, 2003.), pjesma na pola puta između čikaškog housea i ranih detroitskih sintova i gudača. Neslužbeni white label remiks Derricka Maya za Wild Times sastava De-Lite iz otprilike 1989. kupljen je naslijepo, samo na Mayovo ime: kaotičan u aranžmanu, ali s 909-icom koju je programirao netko tko točno zna što radi. Only Love Tenderloniousa, ulovljen na posljednjem londonskom putovanju, spori je deep house s gotovo skrivenim klavijaturama, a Re-Run Home Kamasija Washingtona dolazi s The Epic (Brainfeeder, 2015.).

Druga polovica okreće se prema technu. Ornaments (Re-Inhaled) Heika Lauxa (Kanzleramt, 2002.) uvodi saksofon, flautu i kontrabas u verziju koja uopće nema bubanj; Kinčl ju je prvi put čuo kad ju je Ivan Komlinović pustio na glavnom podiju OTV Doma. Vlastiti How Quentin Lost His Jazz, snimljen s Regisom Kattiejem za In Plain Sight (PDV, 2018.), na popisu je dijelom iz inata: Regisu se ne sviđa kako je ispao, strani DJ-i su ga preskočili, jedan je prijatelj savjetovao da se izbaci. Juan Atkins tu je sa Session Five s albuma The Berlin Sessions (Tresor, 2005.), snimljenog s Pacouom i, po Kinčlu, nepravedno prešućenog. Body Bags DJ-a Bonea (Subject Detroit 009, 2005.) stigao je poštom iz Detroita nakon što su se njih dvojica upoznala prije više od petnaest godina, kad je Boneu na presjedanju nestala prtljaga pa je odsvirao set iz Kinčlove kolekcije. Deseta je Theme From: It’s All Gone Pear Shaped sastava Digital Justice — trojice Manchesteraca, objavljena na Robs Recordsu 1994., a dvije godine kasnije reizdana kod Derricka Maya na Fragile Recordsu.

Ono što je ostalo

Popis ne drži na okupu žanr nego trajnost. Uz Atkinsovu ploču Kinčl izriče tezu na kojoj cijela kolumna stoji: „Zaista dobra glazba je bezvremenska, a ova ploča je odličan primjer techna koji je tako dobro ostario da s vremenom zvuči sve bolje.“ Uz to je riječ o radnoj, a ne o kanonskoj listi: pjesma DJ-a Bonea traži pet ujutro, mračan klub i dobar soundsystem, dok je reizdanje Digital Justicea emotivni ambient techno s gudačima koji su, kako piše, toliko Detroit da mu je jasno zašto se May nije mogao držati po strani.

Pročitaj cijeli tekst

Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Devet minuta čitanja.

The Jan Diaries | Deset ploča bez kojih ne izlazim iz kuće → redbull.com