The Jan Diaries — Vrtlarenje, DJ-i i kolekcije ploča

Red Bull Hrvatska · The Jan Diaries · 16. rujna 2020.

Vrt koji se deset godina ne dira nije vrt nego džungla u kojoj se pojedina biljka više ne vidi. Tom slikom Jan Kinčl otvara ovaj zapis serije The Jan Diaries, a poanta je da se kolekcija ploča ponaša potpuno jednako. Vlastita mu je klizila desetljeće, pa je u rujnu 2020. napravio nešto drastično: tri dana prebiranja po otprilike 1.500 ploča i 600 njih izlistanih na prodaju na Discogsu.

O čemu je tekst

Kolekcija nikad nije bila neuredna u smislu polica — house, techno, jazz, hip-hop, electro i pop jednostavno stoje izmiješani, što mu ne smeta. Problem je bila masa. Ploče koje nije pustio petnaest godina skupljale su prašinu i, još važnije, skupljale pozornost, a njihova je količina ubijala motivaciju da uopće kopa dublje po vlastitoj polici. Po savjetu koji mu je Matija Duić godinama ponavljao, Kinčl je sve prošao kroz dva pitanja: bi li ovu ploču kupio danas i izaziva li ta glazba još uvijek emotivnu reakciju. Stotinjak ploča palo je na oba testa i svejedno ostalo, iz čistog sentimenta; ostale je pustio dalje, uz obrazloženje da će im netko drugi dati više.

Argument ispod čišćenja je strukovni. Vinil je fizički teret koliko i mentalni — kuriranje u tom opsegu znači vaditi, slušati i vraćati ploče, iznova i iznova. „Kao DJ moraš znati svako svoje drvo“, piše Kinčl — što ploča mehanički radi, odakle je došla i u kojoj situaciji funkcionira. Prenatrpana kolekcija tu vrstu bliskosti onemogućuje, a DJ-i na vrhu upravo su oni koji je imaju — Theo Parrish kao trajni primjer. Prodaj mrtvi teret, novac uloži u ploče koje stvarno uzbuđuju, a onima koje ostaju daj zraka.

Što je čišćenje izbacilo na površinu

Nagrada su bile četiri ploče koje je godinama imao, a nikad ih nije čuo kako treba. Static Fusion Keitha Tuckera i Maxa Durantea na Electrixxu — electro s dub akordima, vokalima u maniri Kraftwerka i detroitskim gudačima, zaveden kao otvarač. Jeckyl & Hyde DJ-a Lhoiea s Sonic Assault EP-a, koji je 2003. stigao u paketu bijelih ploča DJ-a Bonea i osamnaestogodišnjaku nije značio ništa. Dancing Manual Deetrona, bijela ploča za E-Pa iz 2001., snimljena prije nego što ga je CD In The Mix lansirao i, tvrdi Kinčl, ostarjela bolje od većine onoga što je uslijedilo — Midnighter u pet ujutro u malom mračnom klubu s dobrim ozvučenjem. I Tribulations Orlanda Voorna, koji mu je godinama prolazio ispod nosa, a jedan je od najboljih trenutaka Voornova opusa pod imenima Flash i Fix.

Pročitaj cijeli tekst

Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Pet minuta čitanja.

The Jan Diaries | Vrtlarenje, DJ-i i kolekcije ploča → redbull.com