U jesen 2018. Jan Kinčl otišao je u Berlin na dvadesetu obljetnicu Red Bull Music Academyja i za Red Bull Hrvatska pisao kolumnu o tome što je ondje zatekao. Ovaj zapis nastao je slučajno. Silazeći stepenicama nakon predavanja o masteringu prepoznao je glas koji je dotad čuo tek u nekoliko radijskih intervjua, okrenuo se — i iza sebe zatekao Mikea Banksa.
Mike Banks — Mad Mike — pokrenuo je Underground Resistance u Detroitu 1989. s Jeffom Millsom i dvadeset dvije godine se gotovo potpuno klonio kamera. Kolumna postavlja tko je UR bio i zašto je važan: etiketa zamišljena kao pokret, nastala kao odgovor na politiku i ekonomiju Amerike osamdesetih, čije su ploče ušle u DNK techna. A onda ostavlja povijest po strani i ostaje na samom susretu.
Uslijedila su dva sata u kantini Funkhausa s Banksom, detroitskim DJ-em i producentom Johnom Collinsom te Kevinom Saundersonom, koji im se pridružio usput. Razgovor je prošao kroz rane godine detroitskog techna, dugogodišnji spor oko autorstva, teškoću povratka u studio nakon niza hitova i knjigu na kojoj je Saunderson tada radio. Zapis se stalno vraća na to koliko je Banks ispao običan — čovjek koji trenira osnovnoškolsku bejzbol momčad, vozi ulične utrke i o vlastitom katalogu govori s manje samohvale nego većina početnika o svojem.
Nit koja se kroz popodne sve više zatezala nije imala veze s glazbom: obitelj, prijatelji, zajednica — razlog zašto Banks nikad nije otišao iz Detroita, za razliku od mnogih kolega. Opisao je kako je cijelu UR-ovu distribuciju stavio na čekanje kad se razboljela njegova sestra, koja je dvadeset pet godina vodila poštanske narudžbe. O pukotinama medu ljudima na detroitskoj sceni bio je kratak: „In the end we all come together.“
Kolumna završava na iskrenosti kao jedinom kriteriju za glazbu koji je Jan spreman nazvati objektivnim, i na tome zašto su nedotjerane ploče s pozivnog broja 313 one kojima se uvijek vraća.
Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Devet minuta čitanja.