Ovaj je zapis trebao biti o nečemu drugom. Jan Kinčl je imao na umu 31. svibnja — šezdeseti rođendan Larryja Hearda, čikaške house legende čija su rana izdanja postavila nacrt po kojem žanr i danas radi — a onda je stigla poruka Mikea Banksa, a tjedan u Sjedinjenim Državama učinio je planiranu kolumnu neizvedivom. Nastao je najpolitičniji tekst serije.
Argument kreće od Underground Resistancea, koji je Banks početkom devedesetih u Detroitu osnovao s Jeffom Millsom i Robertom Hoodom kao etiketu i kolektiv nasuprot mainstreamu. Kinčl naslove čita kao cjelinu: Riot, Nation 2 Nation, Message To The Majors, The Turning Point, Revolution For Change. Opisivali su društveno-ekonomsku zbilju Amerike u Reaganovo doba, i to generaciji Detroita kojoj je pobuna u 12. ulici bila dio ranog djetinjstva — a trideset godina kasnije jednako su aktualni, što je upravo ono jezivo. Iz male monokulturne sredine, napominje, sistemske probleme upisane u američki DNK gotovo je nemoguće razumjeti, pa se ograničava na dio priče o kojem pošteno može govoriti.
Taj je dio whitewashing. Kosa ispravljana opasnim kemikalijama, kulturni idiomi brušeni dok ne sjednu u zapadnjačku percepciju i Elvis Presley prodan kao kralj rock’n’rolla, dok je zapravo nudio razrijeđenu, komercijalno probavljiviju verziju bluesa s američkog juga. Prilagodba katkad ode toliko daleko, piše Kinčl, da kasnija iteracija žanra izgubi vezu s izvornim osjećajem — čuje zabrinjavajuću količinu neslušljivog suvremenog techna koji u usporedbi s prvim desetljećem žanra pada po svim parametrima, a kao referencu nudi Icon Derricka Maya. Slijedi ispravak: uz svo poštovanje prema Kraftwerku iz Düsseldorfa, elektronička plesna glazba u današnjem je obliku nastala u marginaliziranim crnačkim zajednicama Detroita i Chicaga, kojima se brzo pridružio New York. I sama ideja kontinuiranog puštanja bez stanki dolazi iz jamajčanske soundsystem kulture, od istih ljudi koji su reggae odveli prema dubu — a dub je predak remiksa, bez kojeg disco nikad ne bi imao udarac kakav ima.
Dvadeset godina ranije Laurent Garnier je sve to već sažeo u jednu rečenicu na izdanju Last Tribute From The 20th Century, imenujući New York, Detroit i Chicago kao gradove pune duše, vizije i inspiracije. Kinčl završava ondje gdje je i počeo: kultura je otvorena i inkluzivna, svi su dobrodošli i ples je univerzalni jezik, ali znati činjenice je dužnost, da bi netko, kad tema dođe na red, mogao pokazati u dobrom smjeru. „Techno i house glazba je black music, a Elvis Presley nije izvorni kralj rock’n’rolla“.
Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Četiri minute čitanja.