Tema bezvremenskih albuma često se otvori kad Jan Kinčl razgovara s Duićem i Pytzekom: riječ je o pločama napravljenima toliko dobro da odbijaju sjesti u razdoblje ili žanr, a koje uglavnom dopru samo do publike već sklone tom zvuku. U ožujku 2019. jedan je zapis The Jan Diariesa posvetio vlastitom najboljem primjeru — albumu 21st Century Soul, koji je Kirk Degiorgio pod imenom As One objavio 2001. za kalifornijsku etiketu Ubiquity. Imao je šesnaest godina kad je ploča izašla i posve ju je promašio; ozbiljno joj je prišao tek godinama kasnije, a danas ga prati u šetnjama gradom i u klubu.
Degiorgija opisuje kao britanskog kameleona jednako uronjenog u detroitski techno kao i u funk, soul i fusion jazz, a teza je da su svi ti žanrovi zastupljeni ravnopravno i međusobno isprepleteni, a ne poredani jedan za drugim — upravo zato ploča ne stari. Slijedi šetnja kroz popis pjesama. Another Revolution postavlja os broken beata i jazz fusiona i podsjeća na remiks Carla Craiga za UFO te na njegov Innerzone Orchestra. Undefeated ostaje u broken beatu, ali naglasak prebacuje na sintesajzere i elektroniku. Problems, prva vokalna pjesma, hi tech je soul u smislu u kojem je taj pojam koristio Derrick May, s čujnim nasljeđem Stevieja Wondera i ranim, ali sigurnim nastupom Simona Jinadua.
Dalje ide dublje. Music Is An Open Sky Kinčlova je najdraža po tome kako Kirk hoda po tankoj liniji između techna i broken beata; In The Arms of You jedva su dvije minute ambijenta za koje bi volio da traju dvostruko duže. U središtu je Amalia, moderna jazz skladba koju je napisao netko tko dolazi iz elektronike, s kontrabasom, bubnjevima, trubom i Jamiejem Odellom, odnosno Jimpsterom, na Rhodesima. Like No Other sporija je rođakinja Music Is An Open Sky, I’ll Keep Lovin’ You vraća Jinadua i Odella i pokazuje koliko soul duguje i technu i houseu, a Contours kreće iz atmosfere ostatka ploče pa ubrzava u drum and bass i potom u brzi techno. House of Eternity razvlači Another Revolution u nešto duže i mutnije, a škrti ambijent Sixty-Seven zatvara album.
Jedini pravi superlativ kolumne odlazi Rhodesima na Amaliji: „Teška magija, uspio je u jednoj stvari objasniti zašto su Rhodesi jedan od najljepših instrumenata na planeti“, piše Kinčl o Odellu. Poanta teksta, izrečena na kraju bez uvijanja, jest da se to dogodi kad netko nekoliko žanrova shvati dovoljno ozbiljno da ih doista razumije: elegancija tada briše granice među njima.
Cijela kolumna je na Red Bull Hrvatska. Pet minuta čitanja.
The Jan Diaries | Bezvremenski albumi: As One — 21st Century Soul → redbull.com