Intervju — RatCat: scena, studio i čemu DJ služi

01U tih nekih desetak godina, koliko traje moje zanimanje za hrvatsku elektroničku scenu, ti si Jan stalno tu. Smatraš li se konstantom hrvatske elektronike?

Da. Prvi DJ nastup imao sam u ljeto 2000., u diskoteci Crossroad na Krku – što znači da se približavam 25 godina za DJ pultom. Prošao sam kroz razne faze hrvatske elektronske scene, gledao kako se glazbeni i DJ trendovi izmjenjuju, klubovi otvaraju i zatvaraju, i upoznao razne načine na koje publika sudjeluje u svemu tome. Ako ništa drugo, ne mogu se sjetiti razdoblja u kojem hrvatska elektronika nije bila konstanta u mom životu.

02Moje zanimanje za tu scenu počelo je pod stare dane, kad si se ti zakačio za elektroniku? I kako?

Vrlo rano. Odrastao sam uz mamu koja je bila, i još uvijek je, potpuno opsjednuta glazbom tako da je “nurture” strana tu sigurno imala neki utjecaj. Međutim od kad znam za sebe me privlačila glazba s elektroničkim zvukovima. Počelo je s mix kazetama tada popularne dance glazbe početkom osnovne škole, pa The Prodigy, i polako sve ostalo što se bilo dostupno. S 12-13 godina sam počeo odlaziti u legendarni music shop na Ilici, Planet Music, gdje sam provodio sate u slušanju ploča i razgovoru s DJima koji bi dolazili ili Jurajem Štumbergerom, koji je radio u dućanu. S 15.-16. godina sam počeo biti svjestan Detroita i specifičnog odnosa tog grada i elektronske glazbe. Fascinacija tim gradom nikad nije prestala; zapravo, s godinama se samo raste. Detroit je još uvijek vodeći kreativni centrom iz kojeg dolazi nevjerojatna količina progresivnih ideja.

03Muzika je, zajedno sa svim drugim pozitivnim vrijednostima uspostavljenima nakon Drugoga svjetskoga rata bila temelj u formiranju pop kulture koja je snažno utjecala na našu i prethodne generacije. Što će s njom biti sada, kada se očito urušavaju do jučer nedodirljive vrijednosti i čini se da civilizacija ulazi u vrlo mračno razdoblje?

Da, glazba je još uvijek temelj kulture. Doduše pop kultura i glazba nisu sinonimi, iako su snažno povezani. Glazba je jedan od načina kojima contemporary pop kultura komunicira svoje vrijednosti. To se nije promijenilo, i čak mislim da živimo u zanimljivo doba po tom pitanju. Kendrickov nastup na Super Bowlu je zanimljiv kulturni, ili bolje reći kontrakulturni, moment. Ili činjenica da je Beyoncé osvojila Grammy za country izvedbu. To su dokazi da contemporary pop i dalje može biti driving force za promjene. Zanimljivo je da se na početku Super Bowl nastupa Kendrick referirao na Gila Scott-Herona s: “The revolution’s about to be televised. You picked the right time but the wrong guy.”

Glazba je preživjela i gora razdoblja od ovoga u kojem se nalazimo i mislim da će preživjeti. Uvijek će biti glazbe koja prenosi ljudske priče s određenom razinom dubine, i uvijek će biti ljudi kojima je takva glazba bitan faktor u životu.

04Hrvatska elektronika djeluje mi ovoga trenutka stabilno, sadržajno, raznoliko i korektno. Kao netko sa stažom na sceni ti si više nego relevantan da sudiš o tome, pa reci, analiziraj scenu, kakva je, kakva je bila, di ide?

U pravu si kad kažeš da djeluje stabilno, i definitivno imamo solidnu količinu glazbenog outputa od lokalnih producenata. Međutim, moj osjećaj je da prolazimo kroz period kontrakcije u odnosu na razdoblje između 2000. i 2010. Svaka scena je živi organizam koji se širi i skuplja, ali imam dojam da je u zadnjih dvadesetak godina kod nas prisutan disproporcionalan pad kulture underground plesne glazbe. Ono što vidim je porast festivala, i oni su nužni iz brojnih razloga, ali bloodline zdrave scene čine mali klubovi i događaji koji se odvijaju svaki vikend – ne samo na obali i ne samo u glavnom gradu.

Manje je klubova – što, nažalost, prati globalne trendove nakon pandemije – manje je publike i manje raznolikosti koja je bila vrlo prisutna u ranijim razdobljima. Osim što je lokacijski većina toga centralizirana u nekoliko gradova, i žanrovski se sve više svodi na nekoliko velikih klastera, što je meni vrlo neuzbudljivo. Elektronička glazba je žanr s beskonačnim potencijalom i beskonačno puno boja i zvukova u kojima svatko može pronaći svoj identitet. No ono što danas čujem vani je uglavnom jako slično i generično, kao da je individualnost prestala biti valuta.

05Ok, recimo da sad imamo scenu, ali što je s publikom? Generacijama oblikovanim u vremenima baby booma, aktivizma 60-ih, nadogradnje rocka elektronikom od 80-tih nadalje pa sve do umjetne inteligencije, muzika je bila masu važna, identificirala ih je u puno širem smislu. A danas?

Dio ovog pitanja se može referirati na jedan od prethodnih odgovora. Od pojave MySpacea pa dalje, svjedoci smo pomaka u ponašanju ljudi, u komunikaciji i načinu na koji pojedinci komuniciraju sa svojom i globalnom zajednicom. Sad vidimo koliko je to zapravo velik pomak bio, jer se uvukao u sve segmente svakodnevnog života. Međutim, takve tehnološke inovacije ulaze u društvo bez manuala, i potrebno je vrijeme dok se ne vide pozitivne i negativne posljedice i dok se ne postavi neka etika korištenja. Mislim da smo negdje na pola tog procesa, jer počinjemo vidjeti negativne utjecaje zadnjih masovno-tehnoloških noviteta.

No ljudi i dalje slušaju glazbu i snažno se identificiraju s njom. Samo zato što više ne sjede na kauču i romantično čitaju stihove s omota gramofonske ploče, nego imaju Bluetooth slušalice, ne znači da jednako emotivno ne doživljavaju glazbu i ne identificiraju se s njom. Svako doba nosi svoje okolnosti.

Problem koji ja vidim, ne striktno vezan za AI već više za društvene mreže, je činjenica da je sve manje mračnih kutova u kojima neke nove ideje mogu malo sazrijeti prije nego ih se izloži globalnoj publici. Londonski grime žanr je super primjer glazbe koja je nekoliko godina bila razvijana na mikro razini prije nego je izašla na svjetsku pozornicu i zarazila svijet. Čini mi se da danas ideje bivaju izložene dok su u zametku, što otežava početni eksperimentalni period, jer “svijet promatra”.

06Nadam se da si preživio uvodnu sociologiju i filozofiju, okrenimo se malo muzičkom tebi. Što si radio u zadnje vrijeme u studiju?

Tko ne voli malo filozofije za zagrijavanje? U studiju je aktivno jer Cycle Studio funkcionira u nekoliko kapaciteta – moj autorski rad i label, projekti za glazbenike kojima pomažemo oko snimanja, produkcije ili miksa, te poslovi za klijente iz oglašivačke industrije. Uvijek je u rotaciji nekoliko paralelnih projekata.

Trenutno radimo na albumu fantastične soul/r’n’b/hip-hop umjetnice Melanie Malike – prirodnog multitalenta čiji vokal ne zna što je “loš take”. Glazbu je najlakše opisati kroz utjecaje – soul 90-ih, Erykah Badu, D’Angelo, The Roots... Nedavno smo snimali klavijature i bas dionice s Nikolom Šantekom i Viktorom Slamnigom. Album lijepo napreduje.

Na Cycle Recordsu imamo nekoliko zanimljvih izdanja.

CYCLE-02 je vani – radi se o stvari “Rising Soul” pulskog producenta Andreja Lasića, uz moj remiks i remiks japanskog producenta Kes YM-a. (https://jankincl.bandcamp.com/album/rising-soul-cycle-records-cycle-02).

CYCLE-03 je isto vani od nedavno, zove se “If You Don’t Get It, It’s Not For You”, a radi se specifičnom izdanju namjenjenom naprednim DJima. (https://jankincl.bandcamp.com/album/if-you-don-t-get-it-it-s-not-for-you-cycle-records-cycle-03).

CYCLE-04 je na masteringu, zove se “Grind Revisited” i izlazi za desetak dana. Radi se o reizdanju stvari “Grind” koju su Borut Cvajner i ja napravili prije deset godina i objavili za Tit Zero, label Dejana Milićevića.

Paralelno s Ishfaqom radim na idućem izdanju za Cycle – naš prvi zajednički EP pod imenom No Mad Rush. Mnogi znaju Ishfaqa – glazbenik i producent iz Irske sa zagrebačkom adresom. Surađujemo već godinama – svira klavijature na mojim produkcijama, nastupa sa mnom uživo i stalni mi je produkcijski partner. Imamo dosta materijala, moguće da sve završi i kao album.

Od vanjskih projekata, trenutno smo duboko u produkciji novog albuma Sare Renar. Sara i Dimitrije donijeli su odlične pjesme i otvoreni su za istraživanja različitih ideja, mislim da će to biti odličan album. Prvi single “Nježne riječi” je već vani, a ostatak bi trebao nakon ljeta. Ish i ja smo nedavno završili i pjesmu “Sami” Melite Lovričević, jako sam zadovoljan kako je ispala. Prije dva tjedna je izašla i Philliejeva “Zagreb Rap Demo (1985 - 1992)” dvostruka ploča, kompilacija najranije rap glazbe iz Zagreba na kojoj smo Igor Fabris i ja radili restauraciju i mastering.

Radimo mikseve za dosta projekata američke deep house legende Kai Alcéa. Nedavno su objavljeni remiksevi Louie Vegine pjesme “Seven Mile”, na kojoj vokale daje Moodymann (https://www.youtube.com/watch?v=3uH-hMIiTH4) – mi smo radili mixdown Kaijevih verzija, a mastering je napravio kultni njujorški inženjer Herb Powers. Kai je odradio odličan posao sa samim remiksom i jako sam zadovoljan kako finalna verzija zvuči u klubu. Nešto smo još radili za Kaija sad nedavno…aha, miksali smo njegov remiks za kanadski label Selections. Uglavnom, Kai je prijatelj i odličan producent, volimo raditi na njegovoj glazbi.

Uz sve to, svakodnevno radim i na svojoj glazbi. Upravo sam završio dva remiksa za južnoafričkog producenta Problem Child from Ten83, a u završnoj sam fazi rada na idućem EP-u (radni naziv “Silent Steppers”). Proteklih godina sam se više fokusirao na izgradnju studija i labela, no sad kad je sve na svom mjestu – produkcija ide glatko i s rezultatima sam zadovoljan. U planu je i novi album – nadam se do kraja godine.

Uglavnom, uvijek radimo paralelno na puno projekata i zna biti čupavo kad se poklope deadlineovi, ali to je sastavni dio posla. Imam odličnu ekipu suradnika s kojima je sve uhodano pa smo uvijek na vrijeme. Lovro Baletić radi u studiju i uključen je u sve day-to-day poslove, a tu su i Ishfaq, Ivan Komlinović, Igor Fabris, Filip Motovunski, Sven Weisemann…imam baš dobru ekipu.

07Kad bi te trebao smjestiti u neku ladicu na sceni, bila bi ukrašena baroknim rezbarijama. Ne znam je li tebi ta slika smislena, jer samo je nestašna projekcija moga uma koji poput AI u nekom free photo generatoru slaže ilustraciju tebe kako s Vivaldijem ideš u stari Kulušić ili još bolje, šibenski Azimut, na koncert Vivaldija ili Bacha. Ako imaš potrebu komentiraj….

Haha, hvala ti na komplimentu. Ono što iščitavam iz tvog dojma je šarenilo, i mislim da dobro opisuje kako doživljavam glazbu. Još uvijek sam prviše zaljubljen u glazbu da bi se držao samo jedne ravne linije.

08Vjerojatno je ta slika produkt epizode kad smo prvi put radili zajedno, na večeri Select Andrije Bakule u Azimutu. DJ pult za kojim ste bili ti i Regis Kattie bio je pun instrumenata, kabela i kabelčića, baš ono nekako razigrano, barokno. Ako imaš potrebu dodaj….

Ta noć mi je ostala u jako dobrom sjećanju. Party je bio odličan, kemija s Regisom na razini, soundsystem i publika fantastični i generalno noć je bila banging. To je bio prvi live nastup na koji smo ponijeli mali Moog Mother synthesizer i sjećam se koliko se prostorija zatresla od suba kad sam podignuo fader.

(Btw pozdrav Andriji i čestitke na bebi! Fantastičan DJ s odličnim ukusom.)

09Imaš živaca surađivati, sigurno nije jednostavno raditi glazbu s drugima?

Obožavam raditi s ljudima, tako se dolazi do najboljih rezultata. Svi moji stalni suradnici su ljudi koji žive glazbu, razumiju zamke kreativnog procesa i dobri su komunikatori. Naravno, volim i sam biti u studiju, to je prilika za drugačiji tip rada, ali sve to su različite strane istog novčića.

Live nastupi su najbolji način da se vidi koliko si s nekim dobra kombinacija. U zadnje vrijeme dosta nastupam live s Ishfaqom i Melanie Malike, u nekoliko različitih kombinacija. Ishfaq je već nekoliko godina moj live partner na nastupima, svira klavijature.

https://www.youtube.com/watch?v=fq1_XfbGmHY&t=763s

Nedavno je i on smislio svoj live projekt koji se zove Ishfaq’s Music Room gdje on vodi glavnu riječ, a ja mu pomažem na mikseru i ritam mašini. S Melanie Malike pak nastupamo tako da izvodimo njenu glazbu; ona pjeva, Ishfaq svira klavijature, a ja sam na mikseru i ritam mašini.

https://www.youtube.com/watch?v=lkyfdhfu5W0

Prošli mjesec smo imali nekoliko nastupa gdje smo u jednoj noći nastupili sa sva tri live acta, i u nekom trenutku se dođe do točke u kojoj možda izvodimo neku moju stvar, ali Ishfaq ode off script s klavijaturama i Melanie se pridruži na mikrofonu pa u momentu nastane nešto što nitko od nas ne bi napravio solo.

Ma da, zbilja volim taj call-response moment s ljudima.

10Znam da voliš žene, je li teže funkcionirati u vezi ili muzičkoj kolaboraciji?

Svijet bez žena bi bio ekstra dosadno mjesto, i u biti mi niti jedno ni drugo nije teško. Komunikacija i malo tolerancije su bitni u obje situacije pa sve funkcionira.

11Reci mi Jan, smatraš li se realiziranim tipom, ne mislim na način da si odradio sve što si trebao jer još je masu toga ispred tebe, nego više za ovaj konkretan, aktualni trenutak?

Ne, ali samo zato što aktivno izbjegavam tu poziciju. Kad sam objavio album s Regisom sam imao taj neki osjećaj milestonea nakon kojeg je došao čudan osjećaj praznine koji je trajao mjesec-dva i koji mi je bio bezveze. Valjda prirodno sam tip koji stalno gleda u naprijed, što je iduće, i što još treba napraviti.

Ne mogu reći da nisam zadovoljan, ponekad je teško vjerovati u kakvim sam se sve situacijama našao zbog bavljenja glazbom, ali nemam neku potrebu gledati unatrag i reflektirati što je sve bilo. Mislim da je zdravije imati um usmjeren na what’s next.

12Bi li postigao više da si u Berlinu, Tel Avivu, Londonu ili nekom četvrtom muzičkom središtu?

Moguće, ali bi puno toga bilo i drugačije. Znaš da je to visoko špekulativno pitanje s jednostavno previše parametara. Tu sam gdje trebam biti i izvlačim najviše moguće iz te situacije. Proveo sam jedan period u Berlinu, čak je i postojala ideja da to bude trajna destinacija, ali sam se vratio u Zagreb, i sad iz ove pozicije mislim da sam dobro odlučio.

13Bi li ti trebalo, u smislu karaktera, ega, financijski, emotivno, da si postigao više?

Sigurno, financijski. Ne mogu se požaliti, ali je realnost takva da stvaranje i objavljivanje glazbe košta, a ponekad nemam na raspolaganju dovoljne budžete da projekte izvedem onoliko brzo koliko bi htio. Uglavnom se svodi na to.

14Jesi li bolji DJ ili producent?

DJ. Proveo sam life time za DJ pultom i to mi je prirodno poput disanja. Volio bi da imam dio te lakoće u studiju.

15Koliko je producentu, za DJing, problem njegova produkcija u smislu da mu vlastita produkcija komplicira nastojanja da zabavi ekipu na plesnom podiju?

DJa će poznavanje produkcije učiniti boljim jer će razumjeti strukturu glazbe koju pušta. Bit će precizniji u prepoznavanju nijansi skrivenih u nekoj pjesmi i kakav efekt te nijanse mogu imati na prostoriju kada ih se amplificira kroz soundsystem.

Vrijedi i obrnuto, prilika da pustiš svoj novi song na velikom soundsystemu, ispred publike, i između dvije pjesme koje su napravili drugi ljudi će ti odmah podcrtati sve što s tvojom pjesmom ne funkcionira. To je jedan ekstra koristan feedback loop koji koristim na svakom DJ i live nastupu. Treba imati mjeru doduše. Klubovi nisu operacijske sale, i određeni stupanj eksperimentiranja i rizika je nužan dio dobrog DJ nastupa, ali treba imati na umu da ljudi nisu platili ulaznicu da slušaju DJa koji isprobava svoje nove demoe.

16Je li to uopće najbolji opis, da DJ treba zabaviti ljude, rasplesati ih?

Zabaviti i rasplesati su definitivno komponente nečega što DJ treba učiniti, ali povrh svega DJ treba stvoriti dodatnu emocionalnu vrijednost kroz odabir pjesama i njihov tajming. Svaka pjesma je svojevrsna kapsula različitih emocija, a jedna noć u klubu ima dovoljno vremena da publiku provedete kroz cijeli niz žanrova, osjećaja, ideja i intenziteta. U onim situacijama kada si doista on the top of your game, ljudi ujutro odlaze iz kluba bogatiji za iskustvo koje neće brzo zaboraviti. Ne dogodi se svaki put, ali je nešto čemu se teži.

Nikad nisam razumio DJ setove ili partije gdje se glazba ne mijenja, nego samo linearno postaje intenzivnija i tvrđa. To je loše korištenje svog potencijala ove glazbe.

17U trenutku kad se masovno klubovi zatvaraju, globalno, a novim generacijama muzika je tek periferna stvar ili bitna u specifičnim slučajevima tipa fenomena Thompson u nas, ima li uopće potrebe rasplesati ljude?

Da parafraziram Theo Parrisha iz jednog od nedavnih intervjua - neki ljudi vole plesati, a neki trebaju plesati. Dok god ima ovih koji trebaju plesati, postoji potreba za dobrim DJima i malim klubovima u kojima se može doživjeti nešto stvarno.